Parcela na kojoj se danas nalazi Villa Ariston prvi se put spominje u gruntovnicama daleke 1890. godine kao vlasništvo gđe. Anne Pick, udovice doktora Juliusa iz Ozora u Mađarskoj.
Godine 1898. vlasnica postaje barunica Hedwiga von Haas-Teichen iz Beča koja 1908. godine naručuje projekt kod Oswalda Mesea. Tako se ta godina smatra godinom rođenja ove Ville.
Villa je u nekoliko navrata dograđivana i adaptirana, a današnji je oblik zahvaljujući adaptacijama koje je godine 1915. i 1924. izvršio bečko-opatijski arhitekt Carl Siedl, pretvorivši je tako u mediteranski dragulj koji kao da izvire iz kamene hridi ponad mora. Ogromna okućnica je u doba pretvorena u do tada neviđene engleske vrtove, a danas ponosno stoji ispred Ville, kako kažu, najstarija opatijska palma.
Između dva svjetska rata Vila je bila u vlasništvu talijanskog princa Andrea Boncompagnija, potom obitelji Papo, te u 1960-ima dobiva današnju funkciju hotela i restorana.
Tako od naziva Villa Haas i Villa Papo dolazimo do današnjeg naziva i danas, Villa Ariston, od grčkog aristos što znači najbolji, najplemenitiji.
Unutrašnjost Ville je gotovo u potpunosti očuvana. Zidovi su opremljeni slikama nepoznatog majstora s prikazima portreta barunice Hedwige, prikazi bitaka i lombardijske motive proizašle iz 17. stoljeća. S unutrašnje strane ulaza u Villu nalazi se primjerak antičkog kiparstva, kopija Aurige, kočijaša iz Delfa.
