Parcela na kojoj se danas nalazi Villa Ariston prvi se put spominje u gruntovnicama daleke 1890. godine kao vlasništvo gđe. Anne Pick, udovice doktora Juliusa iz Ozora u Mađarskoj.

Godine 1898. vlasnica postaje barunica Hedwiga von Haas-Teichen iz Beča koja 1908. godine naručuje projekt kod Oswalda Meese. Tako da se ta godina smatra godinom rođenja ove Ville.

Villa je u nekoliko navrata dorađivana i adaptirana, a današnji je oblik dobila zahvaljujući adaptacijama koje je godine 1915. i 1924. izvršio bečko-opatijski arhitekt Carl Siedl, pretvorivši je tako u mediteranski dragulj koji kao da izvire iz kamene hridi ponad mora. Ogromna okućnica je u to doba pretvorena u tiho šetalište u engleskom stilu,a ispred Ville i danas ponosno stoji, neki kažu, najstarija opatijska palma.

Između dva svjetska rata Villa je bila u vlasništvu talijanskog princa Andrea Boncompagnija, potom židovske obitelji Papo, te u 1960-ima dobiva današnju funkciju hotela i restorana.

Tako od naziva Villa Haas i Villa Papo dolazimo do naziva koje nosi i danas, Villa Ariston, od grčkog aristos što znači najbolji, najplemenitiji.

Unutrašnjost Ville je gotovo u potpunosti očuvana. Zidovi su oplemenjeni slikama nizozemskih majstora s prikazima portreta barunice Hedwige, prikazi bitaka i lombardijske mrtve prirode iz 17. stoljeća. S unutrašnje strane ulaza u Villu nalazi se primjerak antičkog kiparstva, kopija Aurige, kočijaš iz Delfa.